Pakiramo ekološki

Praktički od samog početka, kada su se naši proizvodi počeli prodavati u većim količinama i kada smo vidjeli koliko ambalažnog materijala trošimo, razmišljali smo kako to učiniti drukčije i ekološki prihvatljivije. Sama odluka o ekološkom pakiranju ipak nije bila dovoljna, a put do odgovarajućeg rješenja bio je prilično dug.

Za početak želimo odgovoriti na pitanja koja često dobivamo:

1) Zašto je većina naših proizvoda pojedinačno zapakirana u vrećice?

2) Zar se roba ne može poslati bez ambalaže?

Kako bismo mogli brzo reagirati na narudžbe, držimo velike zalihe. Imamo skladište od približno 350 m² namijenjeno samo gotovim proizvodima; tkanine su kat iznad jer ovdje više ne bi stale. Svaki artikl iz e-trgovine, odnosno svaku boju i veličinu, obično držimo na zalihi u nekoliko desetaka komada.

Roba je na policama raspoređena po artiklima kako se boje i veličine ne bi miješale i kako bismo mogli brzo otpremati, što je jedan od glavnih stupova našeg rada. Uz gotovo 5.000 artikala i ovako velike zalihe, proizvod može u skladištu ostati nekoliko mjeseci, iznimno i dulje, prije nego što dođe do vas. Samo dobro pakiranje štiti ga od oštećenja, prašine i gužvanja pri čestom rukovanju. Tako zapakirana roba također se lako broji tijekom inventure, zaprima i izdaje te ponovno provjerava prije otpreme.

Ni kupnja u fizičkoj trgovini, gdje vam proizvod skinu s vješalice i stave u plastičnu ili papirnatu vrećicu, ne znači da je u trgovinu iz veleprodajnog skladišta stigao nezapakiran. Kod takve logistike to jednostavno nije moguće.

Nastojimo ne pakirati pojedinačno ono što nije potrebno, primjerice pelene i sitne proizvode poput grijača za vrat, kapa, maski, rukavica ili gumica za kosu. Njih možemo skladištiti i njima rukovati u većim zatvorenim pakiranjima.

Nažalost, rješenje nije ni pojedinačna želja kupca da proizvod dobije bez ambalaže. Morali bismo ga izvaditi neposredno prije slanja, a iskorištenu vrećicu više ne bismo mogli praktično ponovno upotrijebiti. Uz ogroman broj artikala nije moguće čuvati već korištene označene vrećice tako da se pri sljedećem pakiranju brzo pronađe odgovarajuća. To bi povećalo potrebu za prostorom i osobljem, a time i cijenu robe te smanjilo konkurentnost češke proizvodnje. Osim toga, vrećice s ljepljivom trakom nakon otvaranja više ne lijepe kao nove, a nezaštićena traka lako se zalijepi za nešto drugo.

Ambalaža je dakle potrebna. Što možemo učiniti?

Budući da je ambalaža u našem poslovanju nužna, tražili smo što ekološkije rješenje. Potrebno nam je da barem dio pakiranja bude proziran kako bismo mogli provjeriti boju proizvoda. Razmatrali smo papirnate vrećice s prozirnim prozorom i kompostabilnu ambalažu kakvu koristimo kod kuće. Papir je bio krajnja opcija: manje je otporan na kidanje i vlagu, prozor je ionako od plastike, a odgovarajuću veličinu s ljepljivom trakom bilo je gotovo nemoguće pronaći. Zato smo krenuli prema kompostabilnoj ambalaži, no tada su se pojavila nova pitanja.

Kompostabilna ambalaža – da ili ne?

Kompostabilna ambalaža izvrsna je za određene namjene. I sami je kod kuće koristimo za užinu, vreće za otpad ili pseći izmet. Za stvari za koje znamo da će završiti na odlagalištu može biti vrlo dobra alternativa. No kada smo temu detaljnije istražili i razgovarali s tvrtkama koje se bave zbrinjavanjem ambalaže, shvatili smo da je stvarnost složenija nego što smo zamišljali.

1) Kompostabilna ambalaža ne smije se bacati u spremnike za biootpad. Iako se može kompostirati, razgradnja traje mnogo dulje nego kod obične biomase i usporava obradu biootpada.

– Kompostabilna ambalaža ne smije se odlagati zajedno s običnom plastikom. Pri sortiranju ju je teško razlikovati od konvencionalne plastike, a postrojenja nisu prilagođena mješavini obične i ekološke plastike. Takav materijal zato može otežati recikliranje standardne plastike.

– Kompostabilna ambalaža stoga pripada u miješani otpad. Na odlagalištu se može razgraditi bez istih posljedica kao obična plastika, ali u normalnim uvjetima to traje godinama. Za to vrijeme ostaje u okolišu i može predstavljati opasnost, primjerice za životinje.

Glavno pitanje bilo nam je hoće li svaki kupac, ili barem većina, znati ili pročitati na vrećici da to nije obična plastika i da je treba odložiti u miješani otpad, a ne među plastiku. Nismo mogli pouzdano odgovoriti. Neki ekološki osviješteni kupci mogli bi je staviti među plastiku misleći da postupaju ispravno, neki ne razvrstavaju otpad pa bi je slučajno odložili pravilno, a drugi će pročitati uputu. Ne znamo kojih je više i bismo li time okolišu pomogli ili zapravo otežali recikliranje obične plastike.

Saznali smo i da su posebno problematična pakiranja koja kombiniraju običnu i biorazgradivu plastiku. Za takvu mješavinu praktički ne postoji idealan način recikliranja. Na odlagalištu se dio s vremenom razgradi, ali ostaje dio koji bi se mogao mnogo ekološkije obraditi recikliranjem konvencionalne plastike.

Iznenadilo nas je i mišljenje da se dio plastike koja bi se mogla reciklirati zapravo ne koristi jer nema dovoljno potražnje za recikliranim materijalom, čija proizvodnja može biti skuplja od proizvodnje nove plastike.

Nama zato ima smisla koristiti recikliranu plastiku i time povećavati potražnju za njom. Spremni smo platiti gotov proizvod od takvog materijala. Pronašli smo češkog proizvođača ambalaže koji otpad iz svoje redovne proizvodnje koristi za izradu reciklirane plastike. Velika je prednost što se taj materijal može ponovno reciklirati i razvrstavati kao obična plastika. Tako ne nastaje novi materijal za koji poslije nema primjene. Proizvodnja u Češkoj dodatno podržava češko gospodarstvo i smanjuje transport i ugljični otisak.

Zato smo odabrali ambalažu od reciklirane plastike koja je namijenjena daljnjem recikliranju – to je rješenje koje nama ima smisla.

Naše prozirne vrećice i sive plastične omotnice u kojima šaljemo pakete izrađene su od reciklirane plastike i s njima možete postupati kao s običnom plastikom, odnosno razvrstati ih za recikliranje. Veće pošiljke pakiramo u kartonske kutije.